gif

Doba zrelosti, najstresniji period u životu – saveti za rođene 1980-96.

Sve ono što nismo rešili u detinjstvu i adolescenciji izgleda kao kameni teg koji imamo oko noge i koji nas sprečava u daljem napredovanju i sreći u životu

Istraživanja govore da je najstresniji period u životu u zapadnoj kulturi, period između 25. i 35. godine jer se upravo u toj životnoj dobi donose najvažnije životne odluke. Gornja granica „doba zrelosti“ se konstantno više pomera i sve je češći slučaj da ljudi u svoj život korenite promene uvode i posle 40. godine.  Ovde govorimo o životnim i razvojnim problemima sa kojima se ljudi ove životne dobi suočavaju. Prođimo zajedno kroz problematiku koju donosi kategorija odraslih.

Po socijalnim kategorijama, ljudi koji se ove 2020. godine nalaze na pragu ili su već uveliko u životnom dobu koje obrađujemo, spadaju u takozvane milenijalce, generaciju ljudi rođenih između 1980. i 1996. godine. Po razvojnoj psihologiji, oni upravo sada ulaze u kategoriju odraslih ljudi. Radeći sa svim uzrastima, uvek je jedan od prvih zadataka prebaciti tumačenje uzroka problema sa nekog drugog i ličnog na kontekst u kome oni nastaju, odnosno okolinu, vreme i situaciju. Kroz pobrojavanje životnih zadataka koje moramo da rešimo u ovom životnom periodu potrudiću se da navedem primere reagovanja ljudi koji na nekonstruktivne načine reaguju na probleme sa kojima se susreću.

Ukoliko ove razvojne zadatke ne rešimo sada, oni će nam zagorčavati i otežavati život i na kraju ovog perioda, sa nekih 40 godina, kada krene jedno od podvlačenje crte šta smo to uradili u životu. U tom slučaju imaćemo više šanse da se osećamo neispunjeno, nesrećno, depresivno, anksiozno, bolesno… Ono sa čim se svaka osoba u odrasloj dobi suočava (prema razvojnom psihologu Eriku Eriksonu) je sledeće:

Produbljivanje posvećenosti radu i porodici

i to nasuprot površnosti, odbijanju povećanju produktivnosti, bežanju od porodičnih obaveza, „iskradanju“, iznalaženju opravdanja, zabušavanju, primećivanju da je posao koji se obavlja ispod ličnih kapaciteta pri čemu se ostaje u takvoj situaciji, najčešće očekujući da će se nešto promeniti samo od sebe (a naravno da neće), nešto će se desiti, neko drugi će rešiti taj problem… Zabluda – i to velika!

Ovladavanje nemirima, frustracijama koje dolaze zbog obaveza prema porodici i poslu

Studije tokom 2019. godine su pokazale da je način života postao izuzetno kompleksan i da od prosečnog čoveka zahteva veštine koje ljudima u prošlom veku nisu bile potrebne kako bi bili ne samo zadovoljni, nego kako bi ostvarili minimum egzistencijalnih, socijalnih i emotivnih potreba. Te veštine koje svi treba da naučimo su veštine upravljanja sopstvenim emocijama, upravljanje stresom, opuštanje, komunikacija, donošenje odluka.

Povećavanje produktivnosti u radu i porodičnom životu

Neminovno je da posao koji se radi u ovom periodu postaje složeniji, jer ljudi napreduju u karijeri, postaju rukovodioci, menadžeri, ako su u sopstvenom poslu do sada ga već razvijaju do nivoa da moraju i oni dodatno da se razvijaju i više da rade. Ako su u vezi ili braku, dolaze deca, druga deca, komplikuje se život sa braćom i sestrama, izbijaju problemi u užoj i široj familiji što sve zahteva veću produktivnost i – samim tim – veću „proizvodnju“ novca. A to zna da bude jako frustrirajuće.

Razvijanje određenog, jasnog obrasca donošenja odluka, rešavanja problema i raspoređivanja sopstvenih moći. Zrelost i doslednost obrasca. Prevazilaženje mladalačkih nedoumica, lutanja i neodlučnosti. Spremnost za zrelo preuzimanje rizika.

Proširivanje socijalne mreže, kruga poznanika, saradnika, prijatelja…

Sve ovo može dodatno da optereti već popunjen raspored sa poslom i porodicom, a ljudi se izjašnjavaju da im je sve to podjednako važno, te najčešće nemogućnost izdvajanja vremena za ove odnose izaziva nezadovoljstvo i tihu svakodnevnu frustraciju, neizbežno i stres.

Poboljšanje ličnog društvenog statusa.

Postajem novi/nova ja, izlazim iz statusa porodice i u kom sam bio/bila, može da se javi strah od uspeha, strah od zavidnosti, od toga da nas ljudi neće više voleti, da ćemo se udaljiti…

Učenje načina za bolje izlaženje na kraj sa stresom u bračnom i porodičnom životu, povećanje strpljivosti, fleksibilnosti, proširene percepcije i mudrosti.

Ako nismo na ovo orijentisani, osećaj izgubljenosti u vremenu i prostoru je neminovna posledica.

Prihvatanje odrastanja i odvajanja dece.

Sazrevanje u ulozi roditelja, u sposobnosti da se uspostavi porodična struktura. Ovo je priprema za naredni period odlaska dece za koju je bilo potrebno do sada napraviti sigurnu afektivnu povezanost.

Prihvatanje svojih roditelja kao starijih ljudi, prihvatanje teškoća koje starost donosi.

Ovo je jedan od najtežih i najčešćih problema koje ljudi iznose. Ljute se na roditelje što više nisu tako jaki i snažni, što im ne pomažu, što nisu na istim položajima a ustvari je sve normalni razvoj događaja u životu. Roditelje sada treba prihvatiti iz nove perspektive, i prebaciti odnos sa dete-odrasli, ne na odrasli-dete, često čujem da roditelji u tom periodu postaju deca svojoj deci, nego na odnos odrasli-odrasli.

Dublje društveno angažovanje. Razumevanje društvenih problema.

Dok zbog važnih životnih odluka u prethodnom razdoblju, biranje zanimanja i bračnog partnera nije bilo vremena za bavljenje širim društvenim pitanjima, sada se dolazi u bliski kontakt sa njima jer direktno utiču na svakodnevne životne obaveze, ima se osećaj znanja i snage, kao i odgovornosti za naredne generacije da se bori za bolje sutra.

Prihvatanje potreba dece-adolescenata za samostalnim životom i odlaskom iz roditeljskog „gnezda”. Primerena pomoć deci u formiranju socijalnog, seksualnog, emocionalnog i profesionalnog identiteta.

Što pre prihvatimo ove činjenice, daleko lakše ćemo se kretati kroz doba zrelosti i daleko lakše izlaziti na kraj sa svim nedaćama koje život – neminovno – stavlja ispred svakoga od nas. Dakle, opušteno i sa pozitivnom stavom. Bila bi to najkraća moguća poruka za sve sadašnje milenijalce. Ukoliko imate bilo koj nedoumicu ili pitanje „šta sad“, ne ustručavajte se da nam se obratite. Mi smo tu za Vas!

Master psiholog i psihoterapeut

Sunčica Jovanović