gif

Zdravlje na usta ulazi a mi Vam ga poklanjamo

Za najzdravije ljude planete slove monasi. Osim duhovnog mira, važan činilac njihovog stanja je ishrana. Šta i kako jedu Svetogorci, kako pripremaju jela i šta koriste za njihovo spravljanje? Svakom premijum članu poklanjamo elektronsku knjigu na 366 stranica o jelima Svete gore Atonske... Upoznajte se sa sadržajem i njegovom svrhom...

Sveta gora, lokalno znana kako Agion Oros, datira iz vizantijskog doba i stara je više od 1.000 godina. To znači da je ona najstarija opstala manastirska zajednica na svetu. Ujedno, to je jedinstvena manastirska republika, koja uprkos činjenici da pripada Grčkoj, ima svoju administrativnu upravu sa sedištem u mestu Kareja. Sveta gora broji 20 manastira podeljenih u četiri grupe od po pet, ali svaki od njih živi jedinstvenim načinom života.
Ovoga puta, centar pažnje je usmeren na način ishrane monaha manastira Svete gore. Reklo bi se, ne toliko bitna stvar: opšte poznata činjenica je da se pravoslavni monasi drže posta. Međutim, naučno je dokazano da među bratijom gotovo da su iskorenjene ili na najmanju meru svedene pošasti savremenog čovečanstva: maligniteti, alchajmlerova bolest, bolesti srca i krvnih sudova… „Posledica“ te činjenice je dugovečnost ovih Bogu posvećenih ljudi.
Borba sa nečistim silama, grešnim životom i strastima može da se vodi samo najjačim oružjem koje čovek poseduje: molitvom i postom. Monaški život se sastoji od posta i bdenja, molitvi… Samim tim, trpeza je prava monaška i u najvećem broju slučajeva apsolutno posna. Interesantan detalj predstavlja činjenica da se tokom dana služe dva obroka: ručak, posle liturgije, oko 10:30 što je i glavni obrok tokom dana, i večera posle večernjeg bogosluženja, dakle između 17 i 18 časova. I to je sve. Na Svetoj gori vreme se meri po Suncu a ne po časovniku, tako da u zavisnosti od doba godine ovaj vremenski period varira. Svi oni koji se pripremaju za pričešće, moraju to da nagoveste monasima – trpezarcima, kako bi za njih bio pripremljen obrok na vodi.
Svetogorci nikada ne jedu meso, ni u kom obliku, pa su najveći mrs na ovoj Svetoj zemlji riba i plodovi mora, a u izuzetnim prilikama – u tačno određene dane (o velikim praznicima i eventualno nedeljom) jaja i nešto od mlečnih proizvoda. Tokom četiri ustanovljena posta (Velikog, Uspenskog, Božićnog i Petrovskog), maslinovo ulje se razrešava isključivo subotom i nedeljom. Ostali dani su „na vodi“. Inače, monasi koriste samo maslinovo ulje, spravljeno u lokalnim radionicama.
Post i uzdržanje su neophodni za sve hrišćane, naročito monahe. U dane kada se servira hrana „na ulju“, trpeza je obogaćena i svetogorskim vinom, ručno napravljenim od grožđa iz manastirskih vinograda. Ono održava dobro zdravlje bratije. Na osnovu ovih činjenica, mnogi mogu da pomisle da se u svetogorskim manastirima gladuje: ali, to je apsolutno pogrešan zaključak. Hrana koja se servira je uvek pažljivo odabrana, apsolutno prirodnog porekla i u većini slučajeva gajena na manastirskim posedima, bogata je vitaminima i vlaknima i uvek jako ukusno pripremljena. Doprinos tome su i začini koji na Svetoj gori uspevaju na stotine vrsta.
Tokom velike nedelje, pred Vaskrs, post je izuzetno strog a broj obroka se svodi na jedan dnevno. Glad se, u tim trenucima, (za goste) razrešava čajem pripremljenim od bilja koje u velikim količinama i vrstama rađa na Svetoj gori, kao i domaćim crnim hlebom. Svetogorci sami pripremaju hleb, pa je on veoma ukusan, bogat različitim žitaricama i razrešen štetnih aditiva. Upravo to mu daje karakterističnu braonkastu boju i strukturu bližu kolaču nego hlebu kakvog poznajemo iz samoposluga. Velika mu je i specifična težina (gustina) tako da je, ujedno, i veoma zdrava i zasitna namirnica. Uz hleb, na trpezi su gotovo uvek servirane i masline. One su, naime, uz domaći hleb osnovna hrana monaha koju oni konzumiraju i u dane posta. Maslinjaci se nalaze na manastirskoj zemlji, a plodovi su onakvi kakvim ih je priroda stvorila – bez ikakvog tretiranja hemikalijama. Apsolutno zdravi i jako ukusni.

Svetogorci u velikim količinama koriste voće i povrće, dok se riba i drugi plodovi mora najčešće pripremaju (peku) u izuzetno starim i širokim (zemljanim) tepsijama. Tokom obeda, nije dozvoljen razgovor poklonika. U tim trenucima, sluša se žitije ili poučan tekst iz svetootačkih knjiga. Sedanju za trpezu prethodi zajednička molitva, posle koje svi započinju sa konzumiranjem obroka. Vino se ispija tek kada to iguman manastira blagoslovi zvukom zvona.
Recepti za ukusne, hranljive i nadasve zdrave obroke, prikazani su u ovoj knjizi. Naravno, da bi mogao da ih priprema što veći broj konzumenata, bilo je neophodno malo ih prilagoditi realnom stanju, jer nisu svi u situaciji da nabave sveže plodove mora, sveže povrće koje uspeva samo na određenim podnebljima ili začine karakteristične za neku lokaciju. Svejedno, rezultat je gotovo identičan, a efekt isti: konzumiranjem ove hrane telo se čisti od otrova, smanjuju se rizici od izlaganja raznoraznim teškim bolestima, a duh poprima potpuno novu dimenziju. Ili, bolje reći – izvornu. Naravno, u savremenom svetu kakav nas okružuje, nije moguće postići monašku disciplinu, ali svi možemo da se potrudimo da rizike svedemo na najmanju moguću meru. Pažljivim odabirom namirnica i njihovom pripremom svakako. Ne kaže se bez razloga da zdravlje na usta ulazi. Svetogorci su, i to, dokazali milenijumskim opstankom uz nepromenjen ali dobro osmišljen način ishrane.

Ukoliko želite da se približite načinu monaškog života i svim dobrobitima koje on donosi, potrebno je da se držite sledećih principa:

– Drastično smanjiti unos crvenog mesa. U svemu budite umereni, a ako ne možete bez mesa, koristite samo živinsko ili ribu.
– Drastično smanjiti ili u potpunosti izbaciti konzumiranje mleka, sira i putera. Umesto klasičnih masnoća, koristiti maslinovo ulje, a kravlje mleko zameniti bademovim.
– Konzumirati što više voća i povrća, naročito onog tamnijih boja koja sadrže veću količinu antioksidanasa.
– Porcije treba da budu male, ali raspoređene u jednakim vremenskim intervalima tokom dana.
– Slanu i industrijski prerađenu hranu svesti na apsolutni minimum.
– Šećer i slatke napitke svesti na apsolutni minimum.
– Puter, margarin i krem svesti na apsolutni minumum. Umesto klasične masnoće koristiti maslinovo ulje.
– Umesto klasičnih grickalica, za užinu koristiti sveže voće i povrće, u neograničenim količinama. Prihvatljivi su sušeno voće i koštunjavi plodovi.
– Ako postoji mogućnost, koristiti i/li gajiti organsko povrće u sopstvenom vrtu, ili pokušati da se takvo nabavlja od proizvođača.
– Za otklanjanje stresa, koristiti meditaciju ili molitve, pronađite vreme za kraće šetnje.
– Redovno vežbajte, šta god to bilo, samo da se telo pokreće, isteže i bude aktivno.

Da biste preuzeli kompletnu elektronsku knjigu u .pdf formatu, postanite Premijum član klikom na OVAJ link i uživajte u zdrvim i ukusnim jelima. Pridružite se brzorastućoj grupaciji onih koji podržavaju Srpsko Srce.

Ukoliko ste već Premijum korisnik a još niste preuzeli poklon, to možete učiniti klikom OVDE.

Prijatno!

Logo Srpsko Srce