gif

Kako se izboriti s panikom u kriznim vremenima?

U prevodu s kineskog jezika, reč kriza ima dva značenja: opasnost i šansa

Ovako počinje svako predavanje o upravljanju kriznim situacijama na fakultetu. Smatramo da mi kao redakcija treba da damo sve od sebe kako bi bar malo doprineli da se aktuelna situacija prebrodi na što lakši i bezbolniji način. Zato donosimo nekoliko saveta koje preporučuje psihologija kao nauka, koji su u praksi već pokazali delotvornost. U konkretnom slučaju navodimo šta treba raditi kada nas uhvati panika od zaraze, ali je ovaj primer lako primenljiv i na drugim situacijama. Ono što možete lako da zapamtite i u svakodnevnom životu primenite jeste upravo ovaj model:

  • Činjenice
  • Emocije
  • Činjenice

Šta to znači u praksi i svakodnevnom životu? Kada god vas uhvati panika u toku dana, vratite sebe na činjenice:

ČINJENICE:  Koliko danas ima zaraženih?  Šta izveštavaju provereni izvori informacija o trenutnom stanju?

EMOCIJE: Kako se osećam? Na primer: Uplašeno, nesigurno, iritirano što ništa nije sigurno, nemam nijedan siguran izvor informacija, ne može se verovati ni da izbija treći svetski rat, ni da je situacija pod kontrolom, ni da li je virus namerno napravljen, ni kakva je aktuelna situacija na terenu, ni da li ima dovoljno testova, respiratora, sve mi unosi veliku dozu nesigurnosti… Jedan prijatelj se zatvorio u kuću, drugi govori kako ovo ništa ne postoji i nije realno… Obe krajnosti imaju smisla, nervira me što ne mogu da donesem svoj stav… Čas mislim da nema potrebe ići u prodavnicu, čas preračunavam koliko brašna i kvasca mi treba, čas se smejem odličnim migovima i forama, čas me nerviraju, ne mogu da podnesem neizvesnost, ne mogu da podnesem da ne znam šta se dešava, da nemam na koga se oslonim, poludeću, gušim se, kašljem, imam temperaturu, nemam temperaturu, komšije su napolju, da li da izađem na sunce i tome slično….

Potom sažmite sve emocije na jednu, dve ili tri ključne reči. Na primer, uplašen/a sam, neprijatno mi je, sve me nervira.

Zatim setite se da je sasvim normalno da se osećate upravo tako kako se osećate, jer je krizna situacija, dakle vi ste normalni ali se nalazite u nenormalnoj situaciji. U kriznoj situaciji se gubi osećaj sigurnosti, što izaziva mnoge dalje emocije straha, panike, neprijatnosti, zabrinutosti i to je normalno.

Kada govore da treba ostati smiren to ne znači ne misliti ili ne osećati paniku i nesigurnost. To znači preći na sledeći korak:

ČINJENICE:

Šta JA mogu da uradim? Dakle stvari koje možete kontrolisati, kao što su odluke i planovi kako ćete se ponašati u narednim danima, kako ćete izmeniti svakodnevne planove, napravite alternativu.

I zatim uvek ali uvek u toku dana se vratite na ovaj treći korak, koji ste sami definisali. Na primer:

  • Ne dodiruj oči, usta i nos
  • Perite ruke najmanje 20 sekundi
  • Ne približavajte se previše ljudima u okolini
  • Ne izlazite bez preke potrebe

Dakle, kada vas uhvati osećaj panike, pročitajte ovu listu ili listu koju ste sami napravili. Dišite duboko nekoliko minuta.

Kada god naiđete na uznemirujuć podatak, pročitajte listu na poslednjem koraku.

Pustite omiljenu pesmu, gledajte omiljenu seriju koja vam je dovoljno zanimljiva da vam drži pažnju, opet čitajte omiljenu knjigu ili one koje samo čekaju da budu pročitane. Istuširajte se, usisajte podove, prebrišite prašinu… Radite nešto korisno što će vam odagnati loše misli.

Završite kućne poslove koje odlažete, preuredite ormar, fioke, odložite nepotrebne stvari i drugo… Oslobodite se sitnica koje vas nerviraju, čarape iza komode, etikete koja žulja, napuklih posuda…

Zašto? Zato što ručni rad koji se ponavlja (slaganje veša, na primer) deluje umirujuće na nervni sistem i daje osećaj zadovoljstva kada vidite da ste nešto danas uradili.

Igrajte kvizove na društvenim mrežama, igrice, zovite onlajn prijatelje i rodbinu koju nikako ne stižete da okrenete, gledajte stare albume, zapišite uspomene iz života koje ste uvek hteli, crtajte, slikajte, vezite i tome slično… Spremite omiljeno jelo, neko novo jelo, naučite da rukujete nekim kućnim aparatom, skinite novu aplikaciju na telefon, posetite sajtove koji su Vam oduvek bili zanimljivi…

Nakon toga opet pročitajte listu koraka ili se podsetite šta treba da radite pa to i radite. Tako se izgrađuje minimalni osećaj sigurnosti koji je neophodan u ovoj situaciji u kojoj nema dovoljnog potpunog osećaja sigurnosti.

Ako ipak ne uspevate da imate talase osećaja nesigurnosti i dovoljne sigurnosti koji se smenjuju, već ste pod konstantnim pritiskom, obratite se za telefonsku psihološku pomoć brojevima koji su Vam na raspolaganju, i to je u redu, odgovorno i potrebno. Daj te maksimum da održite psihološku stabilnost i odagnate ružne misli, nesigurnost… Pomislite na one kojima ste potrebni i koji Vas vole.

Master psiholog i psihoterapeut

Sunčica Jovanović

Logo Srpsko Srce