Datum: 08.08.2020., 00:02 / Kategorija: Pravoslavlje
Paraskeva Rimska
Prepodobna mučenica Paraskeva je rođena u Rimu, od roditelja hrišćana. Kada su joj roditelji umrli, sve svoje imanje razdelila je siromasima i zamonašila se

Prepodobnomučenica Paraskeva živela je u vreme cara Antonina. Rodila se u Rimu, a roditelji joj bejahu hrišćani – Agatona i Politeje, koji su se revnosno držali zapovesti Gospodnje. Pošto su bili bezdetni (bez dece) oni su se neprestano molili Gospodu da im da jedno dete. A Gospod koji tvori volju onih koji Ga se boje, darova im žensko čedo, kome oni na svetom krštenju dadoše ime Paraskeva. Razlog izboru imena je njen dan rođenja – petak.
Od malena posvećena Bogu, Paraskevu je majka naučila hrišćanskoj veri i odgala je u njoj. A kada je naučila da čita, sveta Paraskeva stalno čitaše Sveto Pismo. Bavila se mnogo crkvom, pa se sve više odavala svetoj molitvi.
Šta se desilo posle smrti roditelja?
Kada su svetoj Paraskevi umrli roditelji, ona sve svoje imanje razdelila siromasima, pa se potom zamonašila. Kao monahinja, ona sa još većim žarom revnosti propovedala veru u Hrista, jedinog istinitog Boga, i mnoge neznabošce privela Gospodu Hristu. Iako su u to vreme Hristovu veru krvavo gonile rimske vlasti. Neki zlobni Jevreji optužili su svetu Paraskevu caru Antoninu zbog propovedanja zabranjene vere, govoreći da jedna žena po imenu Paraskeva propoveda Isusa, sina Marijina, koga preci naši raspeše.
Izlaganje mukama
Čuvši to, car naredi da Paraskevu dovedu pred njega. Posmatrajući je, car bi poražen i oduševljen njenom mudrošću i lepotom. I reče joj: devojko, ako pristaneš na moj predlog i prineseš žrtvu bogovima, postaćeš naslednica mnogih darova i dobara; ako, pak, ne pristaneš, znaj predaću te na mnoge muke. Na to mu svetiteljka neustrašive duše odgovori u jednom dahu: Ne bilo toga da se ikada odreknem Hrista Boga moga! Jer, kao što kaže prorok Jeremija, bogovi koji ne stvoriše nebo i zemlju, istrebiće se sa zemlje.

Izvor na Fruškoj gori
Zapalivši se jarošću, car naredi da se usija gvozdeni šlem i metne na glavu svetiteljki. To je i učinjeno, no svetiteljka ostade nepovređena, jer je sačuva božanska rosa. Zbog ovog čuda, mnogi neznabošci tog časa poverovaše u Hrista. Zatim, car naredi da se veliki kazan napuni zejtinom i smolom, pa da to provri na jakoj vatri. Kada je i to urađeno, car baci svetiteljku u uzavreli kazan. Svetiteljka je stajala usred kazana nepovređena. Gledajući je tako nepovređenu, car joj reče: Paraskevo, poprskaj me tim zejtinom i smolom, da vidim da li peku. Svetiteljka zahvati rukom zejtina i smole i baci caru u lice, i ovaj odmah oslepe. Oslepevši, car stade gromko zapomagati: Smiluj se na mene, sluškinjo Boga istinoga, pa ću i ja poverovati u Boga koga ti propovedaš. Sveta mučenica se pomoli Bogu i povrati caru vid. Stoga on poverova u Hrista i svi telohranitelji njegovi, i primiše sveto krštenje u ime Svete Trojice.
Pobeda vere
Izišavši iz Rima, sveta Paraskeva je pohađala mnoge gradove i sela, propovedajući Evanđelje Gospoda Hrista. Tako, dođe u jedan grad u kome beše knez neki po imenu Asklipije. Izvedena pred njega, ona prizva ime Gospoda Hrista, prekrsti se i izjavi da je hrišćanka, i objavi da je Hristos Bog neba i zemlje. Kada to ču, knez Asklipije se smuti, pa je posla k jednoj strašnoj zmiji koja je živela izvan grada u pećini, kojoj su obično bacali osuđene na smrt, da ih pojede. Kada sveta mučenica dođe tamo, zmija je ugleda, pa strahovito zašišta, i otvorivši usta ispusti mnogo dima. A svetiteljka približivši se zmiji reče: „Dođe, o zveri, gnev Božji na tebe!“ I dunuvši na zmiju ona je zakrsti. Jeknuvši strahovito, zmija puče na dva dela, i crče. Videvši ovo čudo, knez i svi što su bili s njim, poverovaše u Hrista.
Preseljenje u nebesku porodicu
Otputovavši odatle, svetiteljka dođe u drugi grad, u kome knezovaše neki knez Tarasije. Kada ovaj doznade za svetiteljku, izvede je preda se na sud. I upita je o veri. Ona izjavi da je hrišćanka i da je Hristos istiniti Bog. Knez je zbog toga baci u jedan kotao pun zejtina, smole i olova, pa naredi da zapale vatru ispod kotla. No anđeo Gospodnji siđe i rashladi kotao i sve u njemu, te tako mučenica Hristova ostade nepovređena. I na mnoge druge muke stavi je ovaj bezdušni tiranin, ali ne mogade da pokoleba čvrstu veru njenu. Stoga joj, naposletku, odseče česnu glavu njenu, i pobedonosna duša blažene odlete u večne obitelji nebeske.