Datum: 07.03.2020., 18:39 / Kategorija: Zdravstvo
Usamljeni i pored dobrih prijatelja – kako i zašto?
Prijateljstvo je sve češći vid odnosa za kojim se žudi

Istraživanja odavno govore da je socijalna podrška jedan od najbitnijih faktora za dugovečan život. Ali, šta tačno znači prijatelj? Da li je to neko koga mogu nazvati i pozvati na kafu kada sam u blizini ili u njegovom/njenom gradu? Kod koga mogu da prenoćim? Da li je to neko sa kim se redovno dopisujem na vajberu? Da li je to neko koga mogu nazvati kad mi zatreba usluga i pomoć od njega, sa svim razumevanjem da odgovor ne mora biti pozitivan?
Da li su odgovori na ova pitanja pozitivni?
Jesu, ali i pored ovakvog broja ljudi možemo osećati veliku usamljenost. Zašto? Zato što imati prijatelja znači živeti „zajedno“, znači biti u istom razredu, razvojnom periodu, deliti iste razvojne zadatke, iste svakidašnje probleme i zajedno ih rešavati.
Koji su primeri za navedeno?
Osoba koja je upisala fakultet i osoba koja formira svoj posao, biće prijatelji po gornjim pitanjima celi život ali će zajedničkih tema kojim se okupiraju biti sve manje, gde je veća šansa za otuđenost. I to je normalno. Tražiće životnog sapatnika među sebi sličnijima.
Osoba koja ima decu i koja nema? Osoba koja traži partnera i potrebni su joj izlasci ma mesta sa puno ljudi i osoba u braku? Osoba kojoj deca odlaze u druge gradove i osoba kojoj su deca mala? Osoba koja želi da promeni svoj život i ona koja želi čvrsto da ostane tu gde jeste?
Kakav je uticaj razvoja ličnosti?
Razvoj ličnosti nosi drugu stranu odvajanja od bliskih ljudi koji su odlučili da stanu sa svojim razvojem. Prijateljstvo i brak zahtevaju isti nivo emocionalne zrelosti. Pored toga, način na koji se ljudi razvijaju utiče na smanjenje interakcije između ljudi, na drugačiji ritam u toku dana i života.
Zbog toga je sve češća situacija da imamo mnogo prijatelja a da smo usamljeni, jer je sve manje životnih sapatnika, a oni su ključni za osećaj blagostanja i kvalitet života, ne prijatelji.
Životni sapatnik je neko ko je blizu vas, kog viđate svakog drugog dana, sa kim delite ručak, večeru, neko ko je u istim razvojnim problemima, ko se bori trenutno sa istim izazovima (zakonima, problemima na poslu, zdravljem, ko upisuje dete u vrtić kad i Vi, ko se bori sa drugim roditeljima, ko traži partnera, ko uči, ko ima ista interesovanja, hobije i energiju…) a sličnih ste shvatanja, vrednosti i pogleda na život.
A to je današnji način života sveo na minimum. U manjim gradovima je izbor mali, postoje sapatnici ali različitih pogleda na život. U većim gradovima ima sapatnika ali su daleko, obuzeti svojim obavezama i vremenom.
Postoje li osobe sa istim problemima kao što ih i sami imate?
Bez obzira gde živite, u svom rodnom mestu ili u drugoj kulturi, možete imati isti problem ili sreće i sapatnike sebi slične. Životni sapatnici ne moraju biti istih godina, ali moraju biti u istoj razvojnoj fazi (partnera može tražiti žena od 25 godina kao i razvedena ili neudata žena ili udovica sa 50 i njih dve mogu postati dobri životni putnici; decu od dve godine može imati i osoba od 20 i 40 godina i drugo).
Lepo je kada se sretnemo sa prijateljem i vidimo da smo i dalje na istom nivou, da se i on razvijao, iako ne sa nama, međutim to su kratki ispunjavajući životni događaji. Za potpuniji osećaj ispunjenosti najbolje je kada delimo svakodnevnicu.
Konkretni primeri
Dve dobre prijateljice su mi se, preko vajbera, žalile na nesanicu. Po nekoj ličnoj intuiciji pitah ih da li su usamljene… Odgovor na pitanje im je po mnogo čemu otvorio oči. Obe imaju partnera, doduše, ne žive zajedno, ali obema nedostaje društvena zajednica, bar po jedan životni komšija…
Vrlo mi je interesantna ova tema, prijateljstva posle tridesete godine, osećaj pripadanja, doprinosa, deljenja, bliskosti, nasuprot depresivnosti, težini, „nazor“ života.
Master psiholog i psihoterapeut