gif

Menadžer za odnose sa realnošću

Sve dok ne želimo da prihvatimo realnost i istinu, sve dok je iskrivljujemo, izmišljamo, ulepšavamo, činimo odbojnom i ignorišemo ne možemo biti kompletni, uspešni, ispunjeni, srećni i zdravi

Postoji beskonačan broj primera, situacija i načina na koje ljudi nisu u kontaktu sa realnošću (sa samim sobom, sa drugima, sa poslom koji rade). A sa njom nema mnogo kompromisa, ona postoji i mimo nas, i mimo toga kako je mi nazvali i kako se ponašali, a samim tim i posledice koje slede ukoliko nešto ne prihvatamo, bez obzira na to što ne prihvatamo.

Reč psihoterapeut iz nekog razloga plaši ljude, hajde da to nazovemo menadžer za odnose sa realnošću – nepoznat autor

Ljudi su najčešće u kontaktu sa slikom koju žele da imaju a ne sa stvarnim osobama i izazovima. U ljubavnom odnosu mogu biti sa slikom partnera koju su prilepili na neku realnu osobu koja ima par pogodnih karakteristika za ono što oni žele. Kada realnost počinje da se pokazuje a slika urušava često dolazi do razlaza i „velikih razočarenja“ u drugu osobu, „ja sam mislio/la da si ti takav/a“ a pošto nisi ostavljam te… Drugim rečima, „ja te nisam video/la“, „ja te ne poznajem“ i navodno „ti si kriv/a zbog toga“. Druga osoba, ako zaista doživi da je ona kriva zato što nije po nekim standardima može da urušava svoje samopouzdanje, da pojačava osećaj inferiornosti i prema tome kasnije (neuspešno) bira partnere.

U radu i poslu je slično. Nude se slike i imidži radnih mesta i ukoliko se svoj posao svakodnevno upoređuje sa slikom, nikada osoba neće biti zadovoljna jer neće biti u stvarnom kontaktu sa poslom koji obavlja. Takve osobe će praviti štetu organizaciji jer ne žele da vide realnost od svojih potreba, želja i nadkompenzacije svojih nedostataka. A svi ih imamo. Razlika u dobrom zaposlenom i dobrom lideru je u hrabrosti da sve to prepozna kod sebe, i da iz toga izlazi još sposobniji.

Realnost možemo ignorisati ali posledice ignorisanja ne možemo, e zbog toga se ljudi obraćaju za pomoć – zbog mnogo posledica koje osećaju na svojoj koži. Zato psihoterapija nije udoban i ugodan proces. Neprijatan je, i kada klijent oseti moć snage u sebi da prebrodi neprijatnost i patnju od koje je bežao i za koju je procenjivao da nema snage i samopouzdanja da je reši onda dolazi olakšanje, sreća, osećaj kontrole, snage i zdravog samopoštovanja koje postaje njegov resurs za sve izazove koje ljubav i rad donose.

Master psiolog i psihoterapeut

Sunčica Jovanović